Ovih dana je od mene traženo da nešto napišen o nogometašima iz Pocrta, i to unatrag 20 godina i više! 

Što o tome napisati i kako je sve to počelo? Otići u Soviće na utakmicu Bekije I bilo koga, bila je premija ako je bila nedilja-morali smo nešto drugo radit, odnosno ne raditi ali nije se moglo otići od kuće. Loptanje je bilo gubljenje vremena i bezveze znojenje. To su mogli radit samo čaršijani, a nikako mi koji nismo mogli imati ni BATE kamoli FUDBAL ili bilo kakvu loptu. Ako su je stariji i kupili na kraju bi završilo pod ČAKIJOM Lovrinom, ili bi je uzeo netko drugi kada ode u njegovu njivu ili čak ogradu, kao što se događalo kod crkve, za župnikovanja fra. Kreše Jukića.

Zašto ovoliki uvod?

     Zahvaljujući općinskoj nogometnoj ligi,Pocrte su selo za koje u Grudama svi znaju,pa I dalje.Sedamdesetih godina Pocrte su imale jednu generaciju mladića koji su svakodnevno pronalazili vremena (pa makar padao i mrak) kako bi odigrali utakmicu ‘’Dinamo-Hajduk’’.Momci stasali,odigrali nekoliko turnira,ali nikako ne mogu prijaviti svoju ekipu na glavno natjecanje-općinsku ligu.Zahvaljujući tadašnjem predsjedniku omladine prof. Zvonki Brnadiću,Pocrte dobiše,1978. godine,pravo nastupa u općinskoj ligi.